Zeoliti su minerali čije je nastajanje započelo prije 100 milijuna godina, kada su iz mora izranjali vulkani, dijeleći pritom kontinente, stvarajući planine i formirajući današnji izgled planeta Zemlje. Prilikom erupcija vulkana, tekuća lava i gusti pepeo, u kontaktu s morskom vodom, formirali su stvrdnutu alumosilikatnu lavu, iz koje su se tisućama godina formirale brojne vrste zeolita. Varijacije temperature, geografskih lokacija i drugih uvjeta imali su utjecaj na milenijske kemijske reakcije između vulkanskog pepela, lave, vode i zraka, što je uvjetovalo brojne razlike u karakteristikama i sastavu različitih vrsta zeolita.
Do sada je poznato oko 400 podvrsta zeolita, a s obzirom na morfološku građu javljaju se u tri osnovna molekularna oblika: vlaknasti, lisnati i kristalni. Za humanu upotrebu podoban je zeolit klinoptilolit koji ima kristalnu molekularnu građu.
Zeoliti su stijenski, mikroporozni silikatni minerali, po sastavu alumosilikati, koji pretežno sadrže jedno ili dvovalentne katione: Na, K, Ca. Kao hidratizirani prirodni kristali dobro definirane strukture sadrže AlO4 i SiO2 tetraedre vezane zajedničkim atomima kisika. Silikatne aluminijske molekule nekadašnjeg vulkanskog pepela formirale su čvrste trodimenzionalne strukture, poput pčelinjeg saća, koje su iznimno važne za objašnjenje ljekovitih svojstava zeolita klinoptilolita.
Tijekom milenija formativnog razdoblja, a zbog potrebe da se uspostavi neutralnost ionskih naboja, u zeolitu se prirodno odvijao proces harmonizacije. U tom je procesu zeolit, kao mineral negativnog naboja, privlačio pozitivne minerale poput kalcija, sode, magnezija, željeza, te druge hranjive pozitivno nabijene supstance. Posebno su značajni esencijalni kationi, nužni za zdravu metabolitičku funkciju. Na staničnoj razini esencijalni kationi iz zeolita klinoptilolita lako zamijene mjesta s jače pozitivno nabijenim supstancama teških metala, toksina i s drugim hlapivim organskim spojevima. Na taj način se organizam istovremeno remineralizira i detoksicira. Obogaćuje se potrebnim mineralima i istovremeno se čisti od teških metala, organskih otrova i drugih nepoželjnih supstanci.
Brojne tradicionalne kulture su tisućljećima koristile zeolit u medicinske svrhe zbog njegove blagotvornosti i učinkovitosti. U Aziji se koristio za unapređenje zdravlja i za liječenje različitih zdravstvenih problema, a misterij njegove ljekovitosti se prenosio iz generacije u generaciju pod nazivom “alkemijski božji dar”. Zeolit je poznat i tradicionalnoj arjuvedskoj medicini, a srednjovjekovni ratnici su ga koristili za cijeljenje ratnih rana.
Bazični koncept liječenja polazi od svojstva da, odstranjujući iz tijela štetne, toksične ili kancerogene supstance, zeolit unapređuje funkcije imunološkog sustava, alkalizira tijelo, neutralizira slobodne radikale, te na taj način otklanja blokade koje kompromitiraju vitalnu životnu snagu. Kad se vitalna životna snaga oslobodi i aktivira, tijelo samo po sebi ima prirodnu sposobnost da liječi i ublažava kronične bolesti. Zeolit potvrđuje teoriju da se sve bolesti mogu izliječiti prirodnim supstancama, da priroda ima lijek za sve.
Zeolit klinoptilolit koji se koristi za medicinsku upotrebu podliježe specifičnoj sofisticiranoj nanotehnološkoj metodi tribomehaničke mikronizacije i aktivacije, koja omogućava da se poznati mehanizmi i kapacitet ljekovitog djelovanja zeolita višestruko multipliciraju.
Proces mikronizacije i aktivacije zeolita klinoptilolita ne izaziva promjene u njegovom kemijskom sastavu, nego se mijenjaju određena fizikalno-kemijska svojstva: povećava se elektrostatski naboj, kapacitet ionske izmjene, specifična aktivna površina i kapacitet apsorpcije tekućine, a iz unutrašnjosti kristalne strukture oslobađa se voda. Kristalna kugla tijekom postupka aktivacije dobiva površinska napuknuća, pa postaje aktivna i u svom unutrašnjem sloju.
Jedan gram mikroniziranog zeolita klinoptilolita ima površinu od 50.000 m2 i protkan je vrlo dugačkim mikrokanalima koji predstavljaju moćne terapeutske mikrofiltere.
Razvoj medicinske znanosti 21-og stoljeća uvelike je određen razvojem nanotehnologlja, pa istraživanja aktiviranog zeolita klinoptilolita postaju su sve aktualnija i intenzivnija, jer zadiru u područje nanomedicine.
Znanstveno istraživana molekularna svojstva aktiviranog PMA zeolita:
Sveprisutna upotreba zeolita klinoptilolita kao suportivne medicinske terapije podrazumijeva da prije nego konkretni zeolit klinoptilolit dobije status proizvoda za humanu upotrebu, treba proći strogu i preciznu kontrolu kvalitete i sastava.
Razlog tome je što nije moguće organoleptički razlikovati 400 poznatih različitih vrsta zeolita od kojih su neki toksični i čak kancerogeni, što se u istom rudnom kopu zeolita klinoptiloita mogu pojaviti i druge vrste koje nisu za humanu upotrebu, što zeolit klinoptilolit može tokom formativnog razdoblja zahvatiti u svoju kaveznu strukturu razne supstance koje mogu biti opasne za humanu upotrebu.
Iz navedenih je razloga nadležno zakonodavno tijelo EU usvojilo zakonske odredbe prema kojima se proizvodi na bazi zeolita nužno moraju proizvoditi po kriterijima HACCAP programa za medicinske proizvode. Isti se moraju registrirati pri nadležnim državnim Agencijama za lijekove i medicinske proizvode u kategoriji MEDICINSKI PROIZVODI (u Hrvatskoj – HALMED).
Korisnici zeolita, iz razloga osobne sigurnosti, trebaju za oralnu upotrebu koristiti isključivo medicinski zeolit klinoplilolit koji ispunjava kriterije nadležnih državnih Agencije za lijekove i medicinske proizvode (u Hrvatskoj je to HALMED) i imaju zaštitnu oznaku CE, te brojčane podatke o seriji proizvodnje i svakom proizvodu.
Zeolit klinoptilolit koji je eventualno registriran kao dijetetski proizvod ili dodatak prehrani (pri Ministarstvima zdravstva ili drugdje), nažalost ne podliježe odgovarajućoj kontroli kvalitete u svakoj fazi proizvodnog procesa, kao što nalaže HACCAP program, pa stoga ne bi mogao biti korišten za sigurnu oralnu humanu upotrebu, jer nema garanciju kontrole kvalitete i sastava svakog pojedinačnog proizvoda.