Tablete kalijeva jodida – zeolit klinoptilolit kao koristan dodatak ili alternativa?
9. ožujka 2022.
Mag. Sandra Eisenwagen, BSc.
PMA-zeolit i znanost
Radioaktivnost, nuklearna katastrofa, nuklearne bombe – to su vjerojatno trenutno najpretraživanije riječi na internetu, koje su naglo dobile na važnosti zbog dramatičnih događaja u Ukrajini i odražavaju nesigurnost i strah ljudi u sadašnjoj situaciji. Umjetna radioaktivnost s pravom se smatra prijetnjom ljudima i prirodi, kao i vlastitom zdravlju, a očuvanje zdravlja važnije je nego ikad. Danas se postavlja mnogo pitanja o učinku zeolita klinoptilolita na radioaktivnost. Sada je važno pokazati kakva su iskustva stečena u nuklearnim katastrofama i kakvo je trenutno stanje znanosti. Također je važno kako se zeolit klinoptilolit može ponuditi kao koristan dodatak ili jedinstvena alternativa tabletama kalijeva jodida.
Za razliku od prirodnog zračenja, koje je obično vrlo nisko, zračenje uzrokovano ljudskom aktivnošću može imati mnogo razornije posljedice. Nakon nuklearnih eksplozija najčešći radionuklidi su cezij-137 i stroncij-90. Cezij-137 se relativno brzo veže u tlu, a zatim ga biljke polako apsorbiraju, pri čemu se uglavnom nakuplja u nadzemnim dijelovima. Cezij nakupljen u biljkama ulazi u stočnu hranu i koncentrira se, primjerice, u kravljem mlijeku te kroz prehrambeni lanac dolazi u ljudski organizam. Cezij-137 koji uđe u probavni sustav gotovo se 100 % apsorbira u tijelu. Stroncij-90 kemijski je sličan kalciju pa se posebno lako apsorbira i ugrađuje u kosti.
Poluvijek izlučivanja radioaktivnih izotopa iz tijela, odnosno vrijeme potrebno da se polovica apsorbiranih izotopa izluči, procjenjuje se na oko 70 do 110 dana za Cs137 i oko 49 godina za Sr90.
Primjena zeolita klinoptilolita u nuklearnim katastrofama u prošlosti
Prva velika dokumentirana primjena zeolita klinoptilolita dogodila se 1986. nakon katastrofe u Černobilu u Ukrajini. Posljedice su bile usporedive s atomskim bombardiranjem Hirošime i Nagasakija. Tada se zeolit koristio kao terapijsko sredstvo za oboljele od radijacijske bolesti i kao preventivno sredstvo za spasioce. Slični rezultati zabilježeni su i nakon katastrofe u Fukushimi.
Izvješća o primjeni zeolita klinoptilolita nakon katastrofa poput Černobila, Hirošime, Nagasakija i Fukushime su raznolika:
- Pročišćavanje kontaminirane vode (učinkovitost oko 98–99 %)
- Čišćenje kontaminiranog tla
- Preventivno uzimanje kod spasilačkih službi
- Dodavanje u tlo u staklenicima (smanjenje Cs137 i Sr90 u biljkama za 70–80 %)
- Za dekontaminaciju djece pripremani su čokolada i keksi s 2 do 30 % klinoptilolita
- Dodavanje hrani (povećana razgradnja radionuklida 3–5 puta)
- Dodavanje stočnoj hrani smanjilo je kontaminaciju mesa za 50–70 %, a mlijeka za 80–85 %. U Bugarskoj je dodatak 10 % klinoptilolita u hranu za krave smanjio sadržaj cezija u mlijeku za 30 %
- Oblaganje černobilskog reaktora s procijenjenih 22 000 tona zeolite
Zašto bi zeolit klinoptilolit mogao pomoći kod radioaktivnosti?
Zeolit klinoptilolit ima izuzetno snažan učinak vezanja cezija-137 (oko 95 %) i stroncija-90 (oko 80 %), tvari koje potječu iz umjetne radioaktivnosti i imaju visok potencijal štetnog djelovanja – od radijacijskih opeklina do oštećenja gena i raka. Nakon vezanja, zeolit ih ne otpušta nego ih prirodno izlučuje iz tijela putem stolice.
Važno je naglasiti da se taj učinak odvija samo u probavnom sustavu. To znači da se mogu vezati samo izotopi koji se tamo nalaze, ali ne i oni koji su se već nakupili u tijelu. Zato bi se zeolit klinoptilolit trebao koristiti rano i preventivno. Izotopi uneseni hranom i pićem mogu se u velikoj mjeri vezati, ali to ne vrijedi za one koji ulaze kroz pluća ili kožu.
Razlika u odnosu na tablete kalijeva jodida: tablete kalijeva jodida štite štitnjaču od apsorpcije radioaktivnog joda i time smanjuju rizik od raka štitnjače uzrokovanog zračenjem. Međutim, ne štite od drugih radionuklida.
U terapiji osoba oštećenih zračenjem jasno se pokazalo da primjena zeolita mora započeti unutar prvih 10 dana. Nakon toga je vrlo teško kontrolirati napredovanje radijacijske bolesti. To je u skladu s mehanizmom djelovanja – izotopi izvan probavnog sustava više se ne mogu vezati.
Jednokratna izloženost bila je lakše liječiva, dok su veći problemi nastajali kod ponovljenog unosa putem hrane i vode. Budući da nije bilo jasno koja je hrana kontaminirana, preporučivao se kontinuirani unos zeolita tijekom cijelog razdoblja izloženosti.
Pacijenti su liječeni najmanje 36 dana. Doze su bile 3 do 8 g dnevno, najčešće u prahu pomiješanom s vodom. Minerali, vitamini i aminokiseline davali su se tijekom dana. Novija istraživanja pokazuju da je podjela doze u 2–3 uzimanja jednako učinkovita. Ne očekuju se interakcije s nutrijentima pa se može uzimati uz hranu.
Rezultati pokazuju da zeolit može smanjiti izloženost zračenju, ali ne i potpuno je eliminirati – ponajviše zato što se izotopi uneseni kroz kožu i pluća ne mogu vezati.
Zbog činjenice da se zeolit uglavnom koristio u katastrofama, ne postoje standardizirane dvostruko slijepe studije. Podaci se uglavnom temelje na praktičnim iskustvima.
Opće preporuke u slučaju nuklearne katastrofe:
- Ostanite kod kuće
- Držite prozore zatvorenima
- Slušajte radio za informacije
- Nosite FFP2 masku na otvorenom
- Operite sebe i odjeću nakon boravka vani
- Pročišćavajte vodu za piće
- Temeljito perite hranu
- Tablete kalijeva jodida uzimajte samo uz savjet liječnika ili ljekarnika
- Preporučuje se kontinuirani unos zeolita tijekom mogućeg izlaganja
- Koristite provjerene proizvode
Zaključak
Na temelju dostupnih podataka, zeolit klinoptilolit može doprinijeti smanjenju štetnih učinaka zračenja kod ljudi, ali i kod životinja. Nuspojave su rijetke, a potencijalna korist značajna. Preporuka znanstvenika je rani i kontinuirani unos tijekom razdoblja rizika.
Izvori:
- INFORMATIVNI LIST SVIBANJ 2014 Švicarski nuklearni forum
- https://www.lanuv.nrw.de/umwelt/strahlung/radioaktivitaet/radiologische-grundlagen/natuerliche-und-kuenstliche-radioaktivitaet
- Pichl, 2006.
- Armbruster, 2001.
- Pavelić et al. 2015
